PJESME U BOJI

PLAVE VISINE


Iz trošnog gnijezda
Jutros
Raširila je krila
Moja mala ptica

No odraz bi slab
Pa nestade
Plavetnila neba
I povratak domu svom

Spušta se večer
Zaklope se krila
Nad glavicom crnom
Dolazi san svetih visina

Prazno sad gnijezdo
I pogled je prazan
Novi je stanar
Postao pauk

LJUBICA

Miruju pjesme moje
Danas
I riječi miruju
Da ne bole
A kiše pjevaju
Jaglacu žutom
Pjevaju kiše u moje ime
I ljubici dugo već pjevaju
Nakon duge zime
Moje pjesme danas
Miruju
I riječi ne bole toliko
Kiše pjevaju
Stvaraju rime
I sliku stvaraju u zjenici
Oka rasplakana
A kapi kiše
Na laticama žutih jaglaca
Umivaju Ljubicu moju
Što proviruje mirisna
Jedna jedina
Kiše pjevaju
Miruju riječi
A pjesme
Čekaju tvoje buđenje
  

KAPA



Na očima kapa,
Ne od sunca
Da ih skriva,
Već zbog jada
Glavu pokriva..

Još i pognu se,
Ponizno do koljena
Zbog srama
Riječi tuge
Svijeta izgubljena...

Ah, muko moja
I tebi težak život
Sunčan dan sakriva
Ne zna srce
Gdje mu draga prebiva...

Zato kapa
Glavu čuva
Od obijesti ljudske
Što radosno dijeli
Nikad ljubav uvijek pljuske...

MIRNA VODA

Snena zjena
Oka plava, a
Nad vodom
Bijela pjena

Uzdah vjetra
Kosa njena
Rosnim jutrom
Zagrljena

Tračak sunca
Što je budi
Cvrkut ptica
Što me ludi

Žubor vode
I šum lišća
srce kuca
kuda ode

Na trenutak
Potok stao
Pa umiva
Bijelo lice

Ranom zorom
Probuđene
Moje snene
Ljepotice

LUDARA

Na rame svoje
Vrati se glavo moja
Da poravnam
Sjede vlasi
Tebi ludaro
Ispeglam bore
Duboke
Stavim naočale
Lješnjak
Tvrdi
Da isprobam
U ustima tvojim
A ti meni dodaj
Ljeskov štap
Podigni zjenice oka
Prema putu
Što prijatelje vodi
Na rame svoje
Vrati se glavo
Moja
Uzmi natrag
Tijelo bijedno
Tek
Sirotinja
Mi smo zajedno

NEOSTVAREN SAN


Po kiši i snijegu
Ravnici i brijegu

Naprijed
N nazad
Lijevo
I desno
Gore i dole
Uvijek
Klače
Noge moje

Idu dalje

Iz dana u noć
Iz noći u dan
Tiho
Na prstima
Samo

Ali
Idu
Traže

Po kiši i snijegu
Ravnici i brijegu

Noge moje
Možda ipak
Će naći
Neostvaren san

ZLATNA POSTELJA


Vidjeh danas jesenji list
Kako napušta svoj dom.
Zlatna bijaše njegova boja.

Zanjiha ga vjetrić, a on
Se smiri na mirisnom tlu.

Gle, on nađe svoj mir!

Uzeh ga u ruke i stavih na lice
Povjetarac kroz tvoju kosu,
To je!
Uzdah i smijeh usana tvojih…

I obećanja se sjetih
Što ka susretu zovu
U jesen kada grožđe zri
I zlatno lišće krevet nam pravi...

BIJELA KLUPA



Sa strahom
Prolazim pokraj
Naše bijele i
Nekih drugih klupa
Na kojima se danas
Drugi ljube
Grle, maze

Tu u parku
Sve još na tebe
Miriše
Drveće
I lišće
Što ih grana njiše
I dvoje mladih
Što si ruke drže
I požutjela slika
U novčaniku i
Tihi udar bata
Na udaljenom zvoniku

I opet
Nekako u potaji
Da drugi ne vide
Jedna suza
Zalije bijelu ružu
Duboko u srcu
Davno posađenu

STRMINA


Opet sam pao
Niz oblačnu strminu
Duboko u tminu
O povratku razmišljam sad
I što mi je trebao ovaj pad
Put prema izlazu
Vodi do tvog osmjeha
Od silnog umora
Jedva glavu dižem
Sklapam oči
I vidim bezbroj bijelih leptira
Na tvom licu
Ostat ću ovdje
Ovaj puta
Možda ipak
Ima netko
Da mi ruku pruži
Utjehu da
Pomiluje dušu umornu
Upali svijeću...
Opet sam pao
No volim da se penjem
Uz strminu
Pijan
Ljubavi tvoje

NOČNA SJENA



Vidjeh tvoje lice
Danas
Kako prolazi pokraj prozora
A magla
Jesenja rosi
I zahladilo je
Crven ti obraz
Bijaše i ti ga
Pokri šalom
Trnci me prođu
I dah zaustavih
I oči sklopih
Dok vjetar okreće stranice
Prošlih dana
Godina čak
I tako
Svako jutro
Ispočetka
Padaju zlatnožuti
Listovi
I magla se spušta
I sve si dalje
Kao sjena
Što potrči u noć
Sama...

LUTANJA

Ruku tvoju
Prepoznah
Na ramenu svom
I usne tvoje
Na licu
Tako su mi poznate
I nježne
A glas tvoj
Probudi me

Stisnuh vjeđe čvršće
Zadržah na tren
Dragu sliku

PTICA IZNAD KROŠNJE



Nemam danas ruke
Koje bi te mogle grliti
Ni riječi nemam
Koje utjehu daju

U hladu sam, sam
Pod krošnjom
Što me prigrli jadnog

Nemam danas ruke
Koje bi ti mogle pisati
Ni krila topla nemam
Da te privinem sebi

No, suza ima dovoljno
Da osvježi sjećanja
Na tvoje nježne ruke

Niti usne nemam više
Koje bi ljubile tvoje
Niti pticu malenu
Što prestala je letjeti

TAK DA ZNAŠ

U moru ja vidjeh zvijezde
Kako se pale i gase
I jedan biser vidjeh
Na dohvat ruke bi

More stane glatko
Otvara svoja njedra
I nudi svoje blago
Da zaljubljenik okiti
Svoju dragu

Pruži ruku
Otvori dlan
I pokrene vjetar
Razljuti more
Nestanu zvijezde

Biserna školjka
Izgubi sjaj
Jer vrjednije bijaše
Sjećanje na suzu
U krajičku oka tvoga


Tak da znaš!